Vrela međimurskih govora

Za gotovo svaki rječnik mogli bismo reći kako je vrijednost sam po sebi; obično se zove jednostavno – slovar, dikcionar, rječnik – a kad se nadogradi emotivnim slojevima, onda je gazophilacium (riznica), odnosno blago jezika naroda par excellence. Ovakav potonji je i najnoviji,  šesti po redu iz serije rječnika govora međimurskog dijalekta – Rječnik govora Štrigove.

U stručnom je smislu Rječnik rezultat rada dvojice autora, Dragutina Lovrenčića i Ðure Blažeke, ali uz predanu i teško mjerljivu pomoć brojnih mještana, posebice škole i njezinih nastavnika koji su u okviru Dijalektološke grupe (učiteljice Jasmina Tuksar, Anita Škvorc Branda i Klaudija Kežman) godinama skupljali riječi i rečenične konstrukcije. U rječnik je tako upisano mnogo nevidljivog emotivnog sadržaja iniciranog pitanjem identiteta i opstanka govora, ne samo tematiziranog nego načelno, osobito „malih“, kakav je i govor Štrigove, koji je 2016. proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

Izd. OMH u Čakovcu i Općina Štrigova, 2025.

Dragutin Lovrenčić, entuzijast u pitanjima lingvistike, ali dobro upućen i još bolje istreniran dugogodišnjim radom na materiji, te izvorni govornik govora Štrigove, 30 je godina skupljao građu zapisujući je na jednostavan način, a Đuro Blažeka, istaknuti dijalektolog i leksikograf, građu je obradio prema leksikografskim načelima. Blažeka je kazao da je Rječnik zapis jezika do ovog časa, funkcionira kao vremenska kapsula, a sutrašnjica je neizvjesnost koja ne pripada nama, ali nas se tiče. To je po svom obimu i detaljima – sadrži čak 30.000 jezičnih jedinica (riječi, fraza, izraza), potkrijepljenih s 35.000 rečeničnih potvrda koje ilustriraju njihovu uporabu u izvornom kontekstu, vrlo impresivan dokument. Doda li se svemu uvodni dio (informacije o metodologiji rada i obrade riječi), može se reći kako se doista radi o vrhunskom leksikografskom djelu uporabljivom u mnogim područjima.

U spomenutom uvodu Blažeka razrađuje metodologiju obrade i bilježenja specifičnih fonetskih/fonoloških obilježja tematiziranoga govora. Elaborira njegove specifičnosti: transkripciju, iscrpni prikaz fonologije i morfologije, donosi podatke o istraživanju govora Štrigove u kontekstu rada na usustavljivanju karakteristika i normi gornjeg poddijalekta međimurskog dijalekta, koji Blažeka intenzivno istražuje dva desetljeća, a osobito detaljno objašnjava metodološki postupak, uz prikaz razlikovnosti prema govoru Preloga, te navodeći popis kratica korištenih u rječniku. Ističemo i vrlo vrijednu iscrpnu Literaturu o međimurskom dijalektu.

Načinu obrade leksičkih jedinica poklonjena je, zbog specifičnosti spomenutog govora, velika pozornost, za što je trebalo naći adekvatne i sasvim nove načine (autor je osnove postavio prije 20-ak godina, ali ih modificira prema aktualnim potrebama i stanju govora). Od problema s kojima su se suočavali tijekom rada sastavljači ističu egzemplifikaciju, odnosno njezinu povremenu nedostatnost (osobito u području etnika, fitonima, toponima i još ponekih kategorija riječi), čemu je razlog nastojanje da skupljena i obrađena leksička građa prezentira sve slojeve leksika upotrebljavanog na području Štrigove, a ponekad je teško naći kvalitetne primjere. Usprkos nedostatnoj elaboraciji, autori smatraju da je bolje leksem zabilježiti, makar samo s osnovnim naznakama, nego zanemariti ga.

Ističemo bilježenje vrlo bogatog poljoprivrednog leksika (arhaizmi, historizmi), što je od velike važnosti, budući da idealnih ispitanika prema kriterijima znanstvene dijalektologije uglavnom više i nema, pa se o tom sloju leksika može svjedočiti samo na temelju predaje i posebnih metoda (npr. primijenjen je upitnik za terenska istraživanja stočarskog nazivlja, koji je sastavio poljski lingvist Stephen Warchol), a ne iz osobnoga iskustva.

Da bi Rječnik učinili što pristupačnijim širokoj uporabi, sastavljači na početku svakog rječničkog članka navode arhileksem (neakcentirani oblik leksema zapisan fonemima standardnoga jezika), što kao posebnu vrijednost u proceduri ističe recenzent profesor emeritus Marko Dragić.

Činjenica da se radi o govoru pograničnog dijela Međimurja/Hrvatske prema Sloveniji, otvara prostor za daljnja istraživanja kontaktnih govora, što je naznačeno suradnjom sa slovenskom recenzenticom Tjašom Jakop.

Rječnik sadrži dragocjen materijal za buduća različita lingvistička istraživanja, kroatistička i slavistička, leksikološka, etimološka, frazeološka, onomastička, jezičnokontaktna... Obilje građe također omogućuje proučavanje tvorbe riječi i sintakse, posebice zahvaljujući brojnim rečeničnim potvrdama.

Budući da su velikim brojem kvalitetnih rečeničnih potvrda očuvane semantičke nijanse pojedinih izraza, a objašnjava se i širi značenjski kontekst (povijesni, društveni, zemljopisni i sl.), ovaj je rječnik vrelo zanimljivog materijala i za znanstvenike iz drugih humanističkih područja (npr. etnologije i folkloristike).

Rječnik govora Štrigove radost je i ponos svoje sredine, no treba reći kako se, da bi se lokalni govori uspješno održali, sve glasnije, razgovjetnije i argumentirano govori o potrebi da se prione na izradu standardno-kajkavskog rječnika, pa mu se malo-pomalo počinjemo i nadati.